Vito, savito, po svem svitu izvito: Ovaj dugački put vodi nas kroz različite krajeve, kulture i povijesti. Na njemu susrećemo razne ljude, životinje i biljke. Svaki korak nam otkriva nešto novo i uzbudljivo.
U kuću uđe, a vrata ni prozor ne otvori: Sunčeva svjetlost, taj nevidljivi gost, donosi toplinu i život u naše domove. Prodire kroz najmanje pukotine i osvjetljava najtamnija mjesta. Bez nje, naš svijet bi bio hladan i bezličan.
Tko prvi u kuću uđe: Ključ otvara vrata u naš privatni svijet, u naše utočište. On čuva naše tajne i omogućuje nam da se osjećamo sigurno. Ali ključ je samo alat, a pravi dom gradimo mi sami.
Tvrda kuća, nema vrata, u njoj žive četiri brata: Orah, taj mali skladište prirode, čuva u sebi četiri sjemenke, buduće živote. On je simbol snage i izdržljivosti, ali i simbol rađanja i obnavljanja.
Crveni, brkati, ljuti deda, oči ti peče i ujeda: Crveni luk, iako na prvi pogled neugodan, donosi nam brojne zdravstvene dobrobiti. Njegova oštrina nas tjera na suze, ali i na razmišljanje o njegovoj ljekovitosti.
Kroz gomilu ide, a ne šušti: Magla, taj misteriozni veo koji obavija naš svijet, donosi sa sobom osjećaj tajne i neizvjesnosti. Ona skriva, ali i otkriva, ovisno o kutu iz kojeg je gledamo.
Gleda, a govoriti ne može: Slika, zamrznuta u trenutku, govori tisuću riječi. Ona nas prenosi u druge svjetove, budi naše emocije i pokreće našu maštu.
Grbavo prase, po polju pase: Srp, ovaj jednostavan alat, kroz povijest je bio nezamjenjiv u poljoprivredi. On je simbol rada, strpljenja i povezanosti s prirodom.
Malo, sivo, krila ima, pa se javlja: živ, živ. Ako ne znaš sam si kriv: Vrabac, ta mala ptica, je simbol slobode i neustrašivosti. Njegova pjesma nas podsjeća na ljepotu jednostavnih stvari i na važnost uživanja u trenutku.
Sivilo, bjelilo po nebu se vije, iza njega sunce ponekad se krije: Oblaci, ti stalno promjenjivi oblici na nebu, utjelovljuju naše misli i osjećaje. Oni mogu biti znak nadolazeće oluje, ali i preteča sunčanog dana.
Kroz krov izlazi, a nema ni ruku ni nogu: Dim, taj nevidljivi znak života, nosi sa sobom toplinu i miris kuhanja. On se uzdiže prema nebu, noseći sa sobom i naše želje i snove.
U gorici, na jednoj nožici: Gljiva, taj misteriozni stanovnik šume, krije se pod lišćem i mahovinom. Ona je simbol skromnosti i tajnovitosti, ali i simbol života koji se rađa iz zemlje.
Šum šumi, grm grmi, bela gospa van gledi: Mlin, ta drevna građevina, pretvara žito u brašno. Njegov ritmičan zvuk je poput uspavanke koja nas vraća u prošla vremena.
Na pašu ide sita, a doma gladna: Pastireva torba, puna hrane i vode, prati pastira na njegovom dugom putu. Ona je simbol brige i osiguranja, ali i simbol prolaznosti i potrebe za stalnim obnavljanjem.
Na ognjištu sjedi, kuharica nije, prede, a prelja nije: Mačka, tajanstvena i nezavisna životinja, donosi toplinu i utjehu u naš dom. Njeno prede pruža nam osjećaj sigurnosti i opuštenosti.
Četiri brata putem trče, jedan drugoga ne mogu stići: Kotači, ti neumorni radnici, nose nas na daleka putovanja. Oni su simbol napretka i otkrivanja novih horizonata.
Dva lončića, a četiri zaklopčića: Oči i kapci, prozori u naš duhovni svijet. Kroz njih promatramo svijet oko sebe, ali i sebe same.
Imam igle, ne znam šiti, tko će mene pogoditi? Jež, taj bodljikavi prijatelj, je simbol zaštite i obrane. Njegove igle služe mu kao oklop, ali i kao upozorenje svima koji bi mu se približili.
Crno ruho ima, repom rado klima, u gaju skakuta, frula mu je žuta: Kos, ta vesela ptica, svojim pjevom uljepšava naše dane. Njegova žuta kljun je simbol nade i optimizma.
Nit’ šušnu nit’ bušnu, a u kuću uđe: Mrak, taj nevidljivi suputnik noći, budi u nama osjećaj misterije i strahopoštovanja. On je simbol nepoznatog i beskonačnog.
Što bez nogu bježi, a bez ruku grabi? Riba, taj tajanstveni stanovnik morskih dubina, slobodno pliva i grabi hranu svojim škrgama. Ona je simbol slobode i neograničenih prostora.
U početku ide na četiri noge, onda na dvije, a na kraju na tri. Čovjek, kroz svoj životni put, prolazi kroz različite faze. Kao dijete puzamo, kao odrasli hodamo, a u starosti često koristimo štap.
Bijele koke ispod strehe vire. Zubi, ti čuvari naših usta, pomažu nam da jedemo i govorimo. Oni su simbol zdravlja i ljepote.
Manje od maka, a digne junaka. Buha, taj mali nametnik, može uzrokovati veliku nelagodu. Ona je simbol nevidljivih opasnosti koje vrebaju oko nas.
Po vodi plovi, po suhom hodi, iz kuće se ne izvlači. Kornjača, simbol dugovječnosti i mudrosti, nosi svoj dom na leđima. Ona je spora, ali uporna, i uvijek zna kamo ide.
Vodom ide, ne bućka, travom ide, ne šuška. Sjena, ta nematerijalna pratilja, prati nas svuda gdje idemo. Ona je simbol prolaznosti i nestalnosti svega oko nas.
U proljeće – odmaram te, u ljeto – hladim te, u jesen – hranim te, u zimi – grijem te. Drvo, simbol života i rasta, daje nam kisik, hranu i utočište. Ono je neiscrpan izvor energije i inspiracije.
Grivu ima – konj nije. Rikom riče – vo nije. Na mačku sliči – mačka nije. Lav, kralj životinja, je simbol snage, hrabrosti i ponosa. Njegov rik odjekuje kroz savane, a njegova griva ga čini neprepoznatljivim.
Ako je mlado – ostaje mlado, ako je staro – ostaje staro. Slika, zamrznuta u vremenu, čuva uspomene i emocije. Ona nas podsjeća na prošla vremena i na ljude koje smo voljeli.
Puno sito lješnjaka, a med njima jedan orah. Zvijezde i Mjesec, ti nebeski svjetionici, su oduvijek fascinirali čovjeka. Oni su simbol beskonačnosti i misterija svemira.
Stara baka mirno sjedi dok je ljeta – niš ne vredi: Nasta zima – baka mila svima. Peć, taj topli zagrljaj zimskih dana, grije naše domove i srca. Ona je simbol udobnosti i sigurnosti.
Bijela njiva, crno sjeme, mudra glava njivu sije. Knjiga, izvor znanja i mudrosti, omogućuje nam da putujemo kroz vrijeme i prostor. Ona je ključ za razumijevanje svijeta oko nas.
Dva druga bijela, a med njima crveni pijevac. Zubi i jezik su nezamjenjivi alati za govor i jedenje. Oni su simbol komunikacije i uživanja u životu.
